KRŠĆANSKA MEDITACIJA / Tijek meditiranja

Kako započeti meditirati kad barem u Hrvatskoj  i BiH još uvijek gotovo da i nemamo ono što nam je blagopokojni papa više puta naglašavao: pastoral molitve, svaka župa kao škola molitve? Mnogi kršćani, budući da im se uglavnom po župama ili gradovima ne nudi nikakav tečaj kršćanske meditacije, često puta odlaze na raznorazne druge tečajeve meditacija koje nemaju veze s kršćanskom i koje bi ovu samo mogle potisnuti i istisnuti.

NARAVNA MEDITACIJA

Ako nemate mogućnosti pohađati tečaj kršćanske meditacije, pokušajte sami proći kroz ovaj mali tečaj. Čvrsto vjerujem da Bog sam vodi svakog onoga koji želi dublje proživjeti svaku Božju riječ. Budete li se dali na osluškivanje Boga, ne bojte se, nećete pogriješiti. On je (za razliku od nekršćanskih meditacija u kojima vas vodi učitelj-guru kojemu se morate potpuno podložiti ili koji će vam dati neku tajnovitu mantru koju ćete na magijski način morati ponavljati) jedini voditelj u meditaciji i vodi svakoga osobno, dovodeći svakoga do konačnoga cilja kršćanske meditacije: susreta između Boga – kakav on je – i čovjeka – kakav on je.

Nađite prostor u koji i vrijeme u kojemu ćete se moći povući od svih svojih briga i poslova te biti neometani od bilo koga. Nađite ga svaki dan. Nema meditacije ako se netko odluči jednom u tjednu meditirati.  Započnite s opuštenom šetnjom tamo gdje vas nitko ne smeta. Promatrajte kroz tjedan dana po desetak minuta ono što vas okružuje. Najbolje je da to bude nešto u prirodi. Gledajte, promatrajte jedan cvijet, drugi, travku, more. Uzmite u ruku kamenčić ili komadić zemlje. Pored koliko toga mi dnevno prolazimo, a da ništa ne zamijetimo. Sada je vaša zadaća samo zamjećivati. Najprije se jednostavno zaustavljajte na onome što vas sada okružuje i što vam je sada nadohvat ruke. Otvorite sva svoja osjetila. Promatrajte, ali ne razmišljajte niti o ljepoti i savršenim oblicima cvijeta niti primjenjujte išta na sebe. Pustite neka stvari oko vas na vas djeluju. Pustite neka sve bude bez osobne vaše koristi i koristoljublja. «Izgubite» tih 10 min jednostavno tako (koliko ih dnevno izgubimo u čitanju novina, gledanju televizije, čavrljanju). Kako se sada budete prepustili i izgubili vrijeme na ovakvo tzv. naravno meditiranje, tako ćete i s tim ćete karakteristikama ući u čisto kršćansko meditiranje. Nakon nekoliko dana čistoga promatranja oko sebe, na kraju toga promatranja možete uzeti tekst prvoga poglavlja Biblije o stvaranju i njega polako čitati.

MEDITACIJA SEBE I BLIŽNJEGA

Nakon tjedan dana uzmite si još 5 minuta vremena za promatranje. Pri svemu tome promatranju vanjskoga sada «promatrajte» što se u vama događa. Uspijevate li se opustiti ili ne? Ne ljutite se na sebe ako se ne uspijete opustiti niti uživjeti u ono što promatrate. Sjetite se da meditacija nema za cilj opuštanje (nego ona može, ali i ne mora i ne stvara uvijek opuštanje). Kao što ste dosad gledali na van, sada gledajte sebe iznutra. Istražujte se. Nemojte vrjednovati nego samo promatrajte svoja osjetila. Ulazite u stvarnost sebe s određenom distancom. S tom distancom moći ćete prihvatiti sebe kakvi jeste. Čitajte polako psalam 139 koji nam govori kako smo čudesno stvoreni. 
Ovo vas uči živjeti svjesno svaki trenutak svojega života. Biti sada posve tu – to je cilj ove meditacije, ovoga promatranja. Dok druge meditacije žele čovjeka «osloboditi» svih osjećaja, one ga ustvari lišavaju onoga što spada u bit čovjeka. Kršćanska meditacija posvješćuje čovjeku što čini, kako čini, zašto čini. Ona mu pomaže dolaziti do onoga što naglašava veliki učitelj kršćanske meditacije Tilmann: «Sve što činiš, čini potpuno! Ako čitaš, čitaj potpuno. Jesi li kod svoje žene, budi potpuno uz nju. Igraš li se sa svojom djecom, budi u igri s njima bez suzdržljivosti. Jedeš li, jedi kao onaj koji u tome osjeća dar. Govoriš li s nekim, budi sav u slušanju i duhovnom davanju. Čini tako u svemu, pri poslu i kad spavaš, u slobodnom vremenu i u molitvi. Tako ćeš usred svog življenja naći put u dubinu.» 
Kršćanska meditacija ne stvara aureolu oko glave, nije joj cilj niti samo svjesno življenje, nego pomoći čovjeku kako bi izvršio Kristovu zapovijed neprestanoga moljenja. Valja doći do Benediktovog zlatnog pravila koje ne vrijedi samo za benediktince nego za sve ljude svih staleža i uzrasta: Moli i radi. To znači: budi tako prisutan u onome što činiš da sve drugo za tebe ovoga trenutka ne postoji: živi svoj sada; a kad moliš, moli tako da osjetiš u molitvi sav napor rada. Tako rad postaje molitva i molitva rad. No da bi se to dogodilo, nužno je potrebno svakodnevno se povlačiti za određeno vrijeme (oko pola sata) u meditaciju. Ona i unazad i unaprijed svojim duhovnim «sokovima» prelijeva sve što smo činili i bili te svemu djelovanju, i onome koje nam se činilo besmislenim, daje smisao. 
Nakon tjedan dana promatranja sebe predočite si svoje bližnje i posvijestite Kristovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Čitajte polako, na meditativan način, 1 Kor 12-13 i Mt 25, 31-46. U mislima budite s onima koje volite i s onima koje ne volite. Predočite ih si zajedno. Koliko ste prethodno prihvatili sebe, toliko ćete prihvatiti njih. Ostaje uvijek ona Goetheova: nismo prihvatili drugoga sve dotle dok ga nismo prihvatili i u njegovim još neizraženim mogućnostima. Također se sjetimo riječi Peguya: «Mi se moramo svi zajedno spasiti. Zajedno doći dragome Bogu! Zajedno stupiti pred njega! Što bi on inače mislio kad bismo došli bez drugih?»
Time kršćanska meditacija postaje nešto što ni u kom slučaju nije bijeg od stvarnosti nego upravo stvarnost sama. Što smo bliže Bogu, to nas više on «tjera» od sebe k drugome ili da radeći i djelujući budemo svjesni toga da time služimo drugome. 
Meditacija pomaže ne samo biti s Bogom u vrijeme dok meditiramo, dok se molimo ili slavimo euharistiju, nego biti s Bogom i onda kad smo s drugima i kad savjesno vršimo svoje poslove. Isto tako, kad se odvajamo od drugih radi meditiranja, mi smo i tada tu s drugima i za druge.

«TEHNIKE» MEDITACIJE

Budući da danas postoji sve više tzv. meditacija bez Boga, one se baziraju na tehnikama meditiranja koje su ove dovele do savršenstva premda time nisu stvorile savršenoga čovjeka. U kršćanskoj meditaciji također se moramo pridržavati određenih pravila što se tiče držanja tijela. To nam je već poznato iz svagdašnjega života. Drugačije ćemo sjediti za šankom, a drugačije u predavaonici. Budući da je već za početak Biblije sav čovjek «živa duša», tako sav čovjek mora meditirati. Možemo to činiti polako hodajući, ležeći, sjedeći, klečeći. Svatko mora naći svoj stav koji mu najbolje odgovara i u kojemu bi trebao ostati tijekom cijele meditacije. Čini se da je najbolji stav već poznata klupica, čiji je sjedeći dio napravljen ukoso. Tako se na njoj može sjediti, a pod nju postaviti noge te u isto vrijeme i klečimo. Tako su najopušteniji trbušni mišići i prsni koš. Možete i sjediti na stolici tako da sjednete na pola stolice; koljena neka budu malo nagnuta prema dolje, ruke u krilu. Zatvorite oči i dišite. Najprije osluškujte ritam svojega disanja. Pratite kako zrak ulazi kroz nosnice, ide kroz prsni koš i trbušnu šupljinu te izlazi kroz nosnice. Glagol disanje ima isti korijen s dahom i duhom. Dok dišemo, mi živimo. Dakle, osluškivati svoje disanje i pratiti ga znači živjeti «punim plućima». Udisaje možete pratiti riječima: «Primam Tebe», izdisaj: «Odbacujem zlo» ili «Silazim u dubinu». Kratka stanka nakon izdisaja može biti popraćena riječima: «Čekam» ili «Primam». Slijedite riječi i ritam disanja.
Ovo je najbolja metoda prije svega onoga što nam je najteže, a to je koncentracija. Ona znači napustiti, zaboraviti sve drugo prepustiti se onome što sada činim. Umrijeti svemu drugome da bih zaživio ovome trenutku. Sve druge bezbrojne tehnike koncentracije samo otežavaju koncentraciju dok je najdublje i najlakše ostvaruje upravo promatranje onoga bez čega nas ne bi bilo: vlastitoga disanja. Ali da se ne bismo okretali tu oko sebe i svojega ja, zato je potrebno povezati disanje i naš životni dah s Onim koji nam ga je besplatno dao. Tako ulazimo malo-pomalo u dubinu sebe, gdje ne nalazimo samo svoje ja, nego prije svega Boga samoga koji želi prebivati u najdubljoj dubini nas samih. 
Nakon gore spomenutih riječi, prije nego što započnemo samu meditaciju, možemo kod udisanja reći riječi: «Opuštam se pred Tobom», a kod izdisanja slušati njihovu jeku. Ponovimo to nekoliko puta. Zatim možemo isto tako uzeti riječi: «Prepuštam se Tebi».

SLIKOVNA MEDITACIJA

Tek kad smo osjetili da smo uprisutnili sebe sebi i sebi Boga u sebi (nikad to nećemo potpuno postići), uzmimo Sv. pismo.  Kršćanska meditacija u biti je motrenje, promatranje, «žvakanje» (kako bi to rekli stari crkveni oci) riječi Božje koja se nalazi u Bibliji. Mi možemo meditirati sliku, glazbu, neki tekst ili citat, cvijet, protekli dan, ali sve to nije kršćanska meditacija već može biti uvod u nju. Također ne bih preporučio da se biraju tekstovi prema nahođenju, jer bismo onda birali samo ono što nam se dopada te nikad ne bismo «prožvakali» ono što nam ne ide. Ako je nekome dostupan lekcionar, može uzeti za meditaciju jedan tekst od dotičnoga dana. Kad je kroz četiri godine prošao prvo čitanje u prvoj godini, prvo u drugoj godini, psalam, evanđelje (samo jedan tekst!), onda bi i on mogao uzeti prije svega Novi zavjet i meditirati ga po redu. Jednom u tjednu uvijek se može meditirati evanđelje od sljedeće nedjelje.
Kome je dostupna samo Biblija, preporučio bih meditiranje prije svega Novoga zavjeta. Matej nam daje od početka puno slika: navještenje, poklon mudraca itd. Nakon što je učinjena spomenuta priprema koncentracije, odnosno uprisutnjenja sebe sebi i sebe u Božjoj nazočnosti pročitati jedan ulomak polako i prateći svoje disanje. Kratku stanku napraviti nakon svake rečenice kako bismo mogli upamtiti pročitano. Kad je pročitan do kraja odlomak, pustiti da pročitane riječi u nama stvaraju sliku. Ne smijemo je mi stvarati po svojoj želji. Mi moramo ustvari «gledati» duhovnim očima ono što su nam riječi oslikale. Ta meditacija je poput promatranja filma na platnu, s tom razlikom da ja ovdje nisam pasivni gledatelj u kino-dvorani nego se nalazim unutar samoga događanja. Moje je ovdje samo promatrati, motriti događanje. Razmišljanje i osjećanje treba pustiti po strani. Jednostavno: tu-biti, ne doživjeti nego proživjeti prizor.  Ne pitajte se puno što sve to znači i kako sve to činiti i meditirate li dobro. Počnite čitati polako odlomak i pamtite ga. Isus će vas već znati voditi.

ČITANJE KAO MEDITACIJA (LECTIO DIVINA) I NESLIKOVNA MEDITACIJA

Već u evanđeljima nailazimo na tekstove, osobito Isusovih govora, koji nam ne daju nikakvu sliku na kojoj bismo se mogli zaustaviti. Osim toga, i kod vrlo slikovnih prizora s vremenom se dogodi određeno «zasićenje», tj. vrijeme kad nam jednostavno ne ide nikakvo ostajanje kod slike. Što nam je tada činiti? Mnogi tada, nažalost, napuštaju meditaciju. Naime, koliko je god u početku, koncentracije radi, teško ući u prizor meditacije, s vremenom nam on postaje vrlo lagan i živ, da bi se odjednom slika počela gubiti. 
Uzmite tekst koji slijedi (npr. Blaženstva, Mt 5,1-12). Čitajte veoma polako riječ po riječ do kraja rečenice. Zatvorite oči i slušajte u sebi jeku tih riječi. Činite kao da ih učite napamet. Osjetit ćete težinu, bremenitost svake riječi. Proživjet ćete utjelovljenje svake od njih. To je tzv. «lectio divina», čitanje božanskoga štiva. Na sljedeću rečenicu prijeđite tek onda kad ste prethodnu dobro «prožvakali», odnosno proživjeli. To činite otprilike pola sata.
S vremenom ćete osjetiti pravilo za meditaciju: što manje, to više; što manje teksta, to ga dublje proživljavam. Koji puta ćete osjetiti – ostanimo primjera radi na Blaženstvima – da vam je premalo teksta za pola sata. Ponovite čitanje istoga teksta ili idite polako dalje. Koji puta ćete osjetiti da vas je posebno dirnulo jedno blaženstvo ili nekoliko riječi ili čak samo jedna riječ. Ostanite kod toga. Ništa ne morate završiti. 
Ali meditaciju nakon otprilike pola sata završite. Važno je da se cijeli vaš organizam navikne na toliko vremena meditiranja. Inače, ako se povodite za osjećajima, jednom se nećete nikako moći otrgnuti od meditiranja, a drugi ćete puta već nakon 10 minuta osjetiti dosadu i zasićenost.
Treba se i u tome disciplinirati. Također valja paziti da nas ne vode razum ili ne preplavljuju osjećaji. Oboje mogu biti velika smetnja za meditaciju, ali ih kršćanska meditacija ne uništava nego s njima želi vladati, a ne se njima prepustiti. Naime razum bi želio raščlanjivati, razmišljati, a to nije meditacija. Osjećaji bi htjeli hraniti našu podsvijest pa bismo onda tražili samo ono što nama odgovara i kako nama odgovara. 

A kad njih nema, onda bismo prestali meditirati. Pustimo da meditacija vodi nas. Naše je da se za nju pripremimo. Ostalo prepustimo Bogu. Slušajmo i osluškujmo.

ZAKLJUČAK

Na kraju meditaciju možete završiti posve kratkom molitvom (Slava Ocu…, Bogu hvala itd.) ili u sebi izreći misao koja vas je najviše pratila tijekom cijele meditacije. Nemojte tražiti koje ćete odluke stvoriti, jer meditacija nije askeza kojom stvaramo odluke radi smanjivanja poroka i množenja krijeposti. Ona je susret s Bogom i to je njoj dosta.

izvor: katolici.org

Lectio Divina – Razmatranje Božje riječi

Lectio Divina (Božansko čitanje) je molitva nad tekstom iz Svetog pisma. U ovoj metodi molitve nalaze se tri vrste kršćanske molitve: usmena (oratio), medi­tativna (meditatio) i kontemplativna (contemplatio). Biskupska sinoda 2008. predlaže da se „božansko čitanje – Lectio divina – promiče u župama, obiteljima, crkvenim pokretima, u odgoju budućih svećenika, na vjeronauku“.

Nedavno je Papa ponovio redovnicima: Hranite svoj dan molitvom, meditacijom, slušanjem Božje riječi. Vi koji ste bliski s drevnom praksom lectio divina, pomozite također vjernicima da je vrjednuju u svom svakodnevnom životu. I znajte u svjedočenje prevesti ono što Riječ pokazuje, dopuštajući da vas ona oblikuje da, kao sjeme prihvaćeno u dobru zemlju, donosi obilate plodove. Tako ćete biti uvijek uočljivi Duhu i rasti ćete u sjedinjenju s Bogom, njegovat ćete bratsko zajedništvo među sobom i bit ćete spremni velikodušno služiti braći, osobito onima koji su potrebni. Za Božansko čitanje potrebno je imati otvoreno srce i otvoren duh, pronaći prikladno mjesto i osigurati si potrebno vrijeme. 

Molitva prije čitanja sv. Pisma 

(Preporučuje papa Benedikt XVI)

Isuse, istinsko svjetlo, koji osvjetljavaš svakog čovjeka koji dolazi na svijet, ispovijedamo i vjerujemo da si ti Sin Božji, kojeg je Otac poslao da nam budeš učitelj. Pouči nas o istini. Tvoja riječ je istina, duh i život. Ali tko je od nas dostojan otvoriti evanđelje i proniknuti njegovu dubinu? Samo ti, Gospodine Isuse Kriste, koji si za nas umro na križu i otkupio nas svojom krvlju. Gospodine, daj nam milost da u duhu svete Crkve spoznamo velike istine koje si po evanđelju objavio ljudima. Otvori nam riznicu svoje mudrosti. Učini da tvoja riječ koja prožima našu dušu, osvjetljava i posvećuje naš život, dok ne dođemo u nebo, gdje ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Razmatranje riječi Božje

UVOD 
Na samom početku potrebno je izaberi tekst Svetog pisma nad kojim želiš moliti. (Možete uzeti ulomak dana, ili nedjeljno čitanje) Zatim odaberi mjesto i zauzmi položaj koji ti najviše odgovara. Isključi sve ono što ti može smetati. Odluči koliko vremena želiš provesti u molitvi (15,20,30,,..60 minuta) nemoj žuriti. Stavi preda se svetu sliku ili križ da ti pomogne u sabranosti. Saberi se, usredotoči se na vlastito disanje, ili na kakav drugi način omogući sebi da na trenutak zastaneš i da osjetiš unutarnju šutnju. Zazovi Duha Svetoga i počni sa znakom križa. Ovo je sveto vrijeme koje ti želiš posvetiti Bogu, kako bi on mogao govoriti tvome životu. Tek sada čitamo tekst, polako, pažljivo i više puta. U tekstu, zatim, nastojimo uočiti glavnu misao teksta i posebnu pažnju posvećujemo:

  • likovima u tekstu i njihovom međusobnom razgovoru (naravno, ako postoje);
  • odvijanju radnje, odnosno pokušat ćemo utvrditi mjesto i vrijeme radnje 
  • gramatičkoj razini teksta, tj. pažnju posvećujemo glagolima, jer se njima izražava radnja.

LECTIO / ČITANJE

Pozorno čitaj izabrani tekst (npr. nedjeljna čitanja). Zaustavljam se gdje mi je srce taknuto te izabirem rečenicu ili riječ koja me se najviše dojmila. Kušaj svaki dio odabranog čitanja, u stalnom osluškivanju i iščekivanju “laganog, blagog glasa” koji će se pojaviti nad pojedinim riječima. Ne očekuj čudesna prosvjetljenja ni ushite. U “božanskom čitanju” Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. Poziva nas da ga otkrijemo već prisutnog. Neka pitanja mogu ti pomoći: Tko su likovi koji se pojavljuju u tekstu? Što oni rade, kako se odnose jedni prema drugima? Što govore?

MEDITATIO / MEDITACIJA

Za vrijeme prve faze neka misao ili rečenica zasigurno će obuzeti našu pažnju (ako su

uvjeti zadovoljavajući) i to bez naše svjesne intervencije. Ta riječ ili misao nas je «pogodila», zahvatila, zainteresirala, uznemirila, «isprovocirala», smirila i to: 1) bilo da je u nama izazavala snažne osjećaje, 2) bilo da je u nama izazvala intelektualnu znatiželju. Na toj riječi/misli trebamo se zadržati tijekom «razmišljanja» ili prebiranja u srcu po uzoru na Mariju, kao što nam to svjedoči Lk 2,19: «Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.»

Tu riječ / misao trebamo ponavljati u sebi, uživati u njoj, možda naučiti napamet, te je «preživati». (Sijetite se kako životinje preživaju hranu, koliko taj proces traje, kako se životinja posve usredotočuje na to što čini…) Na taj način ta riječ/misao ulazi u interakciju s našim mislima i osjećajima, djelima i uobičajenim načinom našega života, tj. naših životnih stavova te ponekad osjećamo da nas Božja Riječ izaziva ili osuđuje, hrabri ili tješi – odjednom se nađemo na «vjetrometini Božje Riječi».
Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom. Pitanja koja ti mogu pomoći: Što kaže ovaj tekst o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što govori meni, koliko mi je važan? 

ORATIO / MOLITVA (RAZGOVOR)

Molitva je naš razgovor s Bogom. Govorim Bogu što osjećam. Molim za rasvjetljenje, zahvaljujem Mu i slavim Ga. To je usmena molitva. „Kad slušaš, Bog ti govori, kad moliš, ti govoriš Bogu“ (Sv. Ambrozije). Molim da me Bog promijeni. „Čovjek moli da sebe transformira, a ne da Boga informira“ (Sv. Augustin).
Razgovarati s Bogom, pričati mu i osluškivati (čuti) njegove riječi. Uopće nije važno upotrebljavaš li riječi, misli ili slike. Komuniciraj s Bogom kao s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme meditacije. Ova je molitva shvaćena kao dijalog s Bogom, ali i kao prinos Bogu. Kao što svećenik u euharistiji prinosi kruh i vino, tako smo pozvani u »božanskom čitanju« prinijeti Gospodinu svoja najbolnija iskustva i razmišljanja, da nas njegova blagoslovljena riječ preobrazi i iscijeli. Pokušaj zapisati što osjećaš pri susretu s odlomkom koji si upravo razmatrao.

CONTEMPLATIO / KONTEMPLACIJA

Kontemplacija je misaona molitva kada se služimo i koristimo maštu tj. kada upotrebljavamo maštu u okviru događaja koji razmatramo. Na primjer kada molimo u crkvi Križni put, idemo od postaje do postaje, mi se uživljavamo u taj događaj da smo sada tamo, u Jeruzalemu, i da Isus zaista pada treći put pod križem, i mi ga gledamo okom mašte, i to je pravi križni put, to je kontemplacija. Mašta nam pomaže da se prenesemo u to vrijeme u to mjesto. Svako otajstvo Isusova života je za kontemplaciju, u svako otajstvo možemo ući. Na primjer znamo za onu ženu koja se dotaknula Isusove haljine – i ja mogu biti tamo, mogu se i ja gurati u tom mnoštvu, isto se mogu dotaknuti njegove haljine,..
U kontemplaciji ne trebamo koristi toliko razum i razmišljanje, nego unutarnja spoznaja srca, jer kada smo u mašti tamo, mi sudjelujemo u događajima, mi se uživljavamo u taj događaj, mi smo o tom događaju, gledamo i upijamo Isusov život, njegov način razmišljanja, npr. što on čini, kako se on osjeća, kako Marija radi, kako Josip radi, kako se ponašaju. Biti sa Isusom na Jordanu, ili s Marijom i Josipom prikazati Isusa u hramu. Biti s njima u društvu, to je cilj molitve.

ZAVRŠETAK

Prije nego li zatvoriš Bibliju, donesi konkretnu odluka koja će ti pomoći da rasteš u svom kršćanskom životu, i potom zaključi svoj susret s riječju Božjom s molitvom poput ove:
Dobri Oče, Tebi koji si izvor ljubavi zahvaljujem za dar Isusa kojim si me obdario, živom riječju i hranom moga duhovnog života. Učini me navjestiteljem Riječi tvoga Sina koju sam pročitao i u sebi pohranio, daje mognem suočiti sa svojim životom. Daj mi da je preobrazim u svakodnevici da mognem pronaći sreću u njezinom provođenju u život i da među braćom i sestrama s kojima živim budem živi znak i vjerodostojni svjedok tvog Evanđelja spasenja. 
To te molim po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

    MOLITVENO ČITANJE BOŽJE RIJEČI ili lectio divina

    Lectio divina ili molitveno  čitanje Božje Riječi  je način meditativne molitve biblijskih tekstova. Prakticiran je u srednjovjekovnim samostanima. Kartuzijanac Gvido II. nabraja četiri koraka: lectio, meditatio, oratio, contemplatio.

    Kasnije se spominje i peti korak actio.

    Ovaj molitveni način ponovno počinje oživljavati u naše vrijeme, nakon Drugog vatikanskog sabora. Papa Benedikt XVI. kaže: To su stube kojima se monasi uspinju od zemlje prema nebu.

    Nedavno je Papa ponovio redovnicima: Hranite svoj dan molitvom, meditacijom, slušanjem Božje riječi. Vi koji ste bliski s drevnom praksom lectio divina, pomozite također vjernicima da je vrjednuju u svom svakodnevnom životu. I znajte u svjedočenje prevesti ono što Riječ pokazuje, dopuštajući da vas ona oblikuje da, kao sjeme prihvaćeno u dobru zemlju, donosi obilate plodove. Tako ćete biti uvijek uočljivi Duhu i rasti ćete u sjedinjenju s Bogom, njegovat ćete bratsko zajedništvo među sobom i bit ćete spremni velikodušno služiti braći, osobito onima koji su potrebni.

    Za Božansko čitanje potrebno je imati otvoreno srce i otvoren duh, pronaći prikladno mjesto i osigurati si potrebno vrijeme.

    Ovaj molitveni način prikladan je i za rad u skupini.

    Pet je molitvenih koraka:

     

    1. LECTIO – pozorno čitam izabrani tekst. Dopuštam da me Riječ pronađe i takne.
    2. MEDITATIO – prebirem Riječ u srcu. Osluškujem što mi govori i kako odgovara na moje trenutačno stanje. Zapažam kako mi liječi zadobivene rane. Ponavljam Riječ u ritmu disanja i izgovaram je kod svakog izdisaja.
    3. ORATIO – molim.

    Molitvu u srcu izgovaram kao prošnju, zahvalu, kajanje ili slavljenje Boga i veličanje velikih Božjih djela u cjelokupnoj povijesti spasenja.

     

    1. CONTEMPLATIO – motrim.

    Postajem jedno sa sobom i s Bogom. U dubokoj šutnji motrim, kušam i uranjam u sveprisutnu Božju ljubav koja u meni oblikuje stav istinskog klanjanja i zahvaljivanja. Dopuštam šuteći da me Isus vidi. U dubokoj šutnji ja gledam Njega. On gleda mene! Po primljenoj Riječi postajem jedno s Njim. Uživam u Njegovoj prisutnosti i dopuštam da me On zahvati.

    Tekst se najprije čita glasno, zatim osobno u šutnji, a po  naredna tri  koraka to jest  meditatio, oratio, contemplatio obavljaju se u šutnji.

     

    1. ACTIO – djelujem u svojoj svakodnevici u skladu s Božjom Riječi. Cilj božanskoga čitanja jeste: ono što sam kušao u čitanju, meditiranju, molitvi i kontemplaciji prenijeti u svakodnevni život.

    Svečanost susreta s Riječju Pisma uz obilježavanje

    1. obljetnice Terezijina kruga

     

    U ponedjeljak 13. prosinca 2010. godine u okviru obilježavanja 10. obljetnice Terezijina kruga u dvorani Florentini Milosrdnih ss.sv. Križa u Đakovu održano je svečano Molitveno čitanje Božje Rijeĉi (lectio divina) na biblijske tekstove uzete iz liturgijske čitanke treće nedjelje došašća.

    Na susretu je sudjelovao i mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup. Biskup je svojom nazočnošću ne samo podržao, obradovao i pohvalio ovaj tako stari i tako novi, među nama zaživjeli molitveni oblik, nego i biskupski obdario sudionike.

    Susret je okupio preko 60 sudionika iz Nize, Našičkog Brezika, Osijeka, Kuševca, Ivanovaca, Punitovaca, Budrovaca, Sikirevaca i Đakova koji već preko šest godina na svojim redovitim tjednim susretima uče crpsti snagu za svoja svakodnevna pregnuća uranjajući u otajstvo Riječi.

    Nakon molitvenog dijela uslijedila je izmjena iskustava i plodonosan razgovor, a po tom osvježenje. Voditeljica ovih susreta je s. Karmela Dominković, duhovna asistentica Mjesnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda bl. M. M. Terezije Scherer, bez čijih članova ova molitvena inicijativa ne bi mogla u naše dane naći put do otvorenih srdaca.