TEREZIJIN KRUG

Jedna narodna izreka kaže: „Čovjek snuje, a Bog određuje!“ A u Sv. Pismu, u knjizi Propovjednikovoj čitamo: „Sve ima svoje  doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme!“ (Prop, 3,19.  To se obistinjuje u bezbroj životnih situacija i u nebrojeno varijanti

Prije deset godina nitko nije mogao ni naslutiti u kojem će se smjeru odvijati  i što će nastati iz potrebe da se lik i djelo, blažene majke M. Terezije Scherer, suutemeljiteljice Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa, približi vjernicima, osobito onima koji su godinama dolazili u ovu našu crkvu i godinama bili povezani sa sestrama i samostanom. Uvijek je u životu tako. Ako se nešto radi čistom nakanom i iz ljubavi prema Bogu,  te ako se čovjek otvori djelovanju Duha Svetoga,  Bog će učiniti  po svom naumu i izvesti svoje namjere.

U procesu za beatifikaciju, majke M. Terezije, pri njegovom kraju,  započelo se okupljanjem na večernjim misama u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova svakog 16. u mjesecu. Nakon beatifikacije, koja je uslijedila 29.  listopada 1995.,  na ulaz u crkvu stavljena je Knjiga zahvala, preporuka i molbi štovatelja majke M. Terezije. Tako je ustvari sve i započelo. U isto vrijeme u samostan su pristizala pismena svjedočanstva, molbe za molitvu, kao i zahvale za primljene milosti po zagovoru majke M. Terezije.

Novi zamah štovanju naše  Blaženice dala je s. Karmela Dominković, koja je 2001. godine preuzela brigu za ovaj apostolat.  Tako je te godine u jesen započet niz tematskih homilija,  u misama svakog 16. u mjesecu. Tema tih propovijedi bila je: Majka M. Terezija dobročiniteljica siromaha. Propovijedi su naišle na velik odjek i izazvale neke konkretne odgovore.  Kako bi se stvarno  nešto učinilo za potrebite  oko nas pokrenuta je humanitarna akcija –  Među nama – siromah, siromahu, koja je prerasla u trajnu akciju i odvija se sve do današnjega dana. Koliko je bila i jest uspješna, vidi se i po osvojenoj nagradi na IX. danima radija Hrvatske u Šibeniku 2003. godine, kada je ova akcija proglašena za najbolju u Hrvatskoj,  u konkurenciji 119 sudionika.  Sudionici ove akcije su ljudi i sami potrebni, prije svega milosti Božje, a onda često ili barem povremeno i suosjećajne ili materijalne ljubavi drugih ljudi. Rukovode se onom evanđeoskom: „Neka ti ne zna ljevica, što čini desnica“,  te u tim sitnim koracima i malim činima konkretne ljubavi, ako u ljubavi uopće ima nešto  maleno, nastavljaju djela kršćanske solidarnosti i milosrđa.

Godine 2002. započela je molitvena akcija, kako bi upoznali volju Božju i izmolili svjetlo Duha Svetoga, što činiti dalje. Tako je u vremenu od 16. siječnja do 16. veljače 2002.  svaki dan  jedna gospođa posebno molila zagovor majke M. Terezije. Sljedeći mjesec njima se pridružilo i 30 sestara. Zatim se od 16. ožujka do 16. travnja zahvaljivalo za primljene milosti. Iz ove molitve izrastao je  ORATORIJ SV. KRIŽA.  Prvi susret održan je  u nedjelju 17. ožujka 2002. godine. Što je Oratorij? To je „… stil naviještanja s temeljnim ciljem rasplamsavanja ljubavi prema Isusu Kristu u srcima sudionika, buđenje želje za produbljivanjem molitvenog iskustva, čestog primanja sakramenata, s posebnim naglaskom na djelima kršćanske ljubavi prema bližnjemu, po uzoru na prve kršćane“. (s. Karmela, Izvještaj za prov. kapitul 2007.)  Otada do danas Oratorij je prerastao u trajnu akciju.

Osnivanje  bratstva Franjevačkog svjetovnog reda bila je nekako logična posljedica svih ovih dotadašnjih događanja. Nakon dulje priprave i godine novicijata na blagdan majke M. Terezije 16. lipnja 2004. godine prvih 37 članova FSR obnovilo je svoja krsna obećanja i obećalo živjeti po Evanđelju prema Pravilu i konstitucijama FSR. Kanonski čin utemeljenja predvodio je tadašnji provincijal provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba p. Lucije Jagec.  Bratstvo je stavljeno pod zaštitu bl. majke M. Terezije i nazvano njezinim imenom, pa danas djeluje pod imenom – Mjesno bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda bl. Majke M. Terezije Scherer. Za duhovnog asistenta, odnosno duhovnu asistenticu imenovana je s. Karmela Dominković.   Bratstvo ima dobro razrađen program koji se odvija tjedno, mjesečno, kvartalno, godišnje. Članovi su promicatelji štovanja Majke M. Terezije. O tim programima i susretima biti će sigurno još riječi.

 Tako je eto od tih prvih koraka nastao put sada dug već deset godina, na čijim postajama izrastaju inicijative koje, u ovim oblicima kako danas postoje, nitko nije niti zamišljao niti planirao da budu baš takve, u tolikom broju i ostvarene na ovakve načine.

Što je onda ustvari Terezijin krug, ili tko su ti koji ga sačinjavaju?

TEREZIJIN KRUG  – to su prije svega  kršćani, članovi Kristove crkve koji su u ovoj inicijativi prepoznali Isusov poziv na savršeniji način života.

TEREZIJIN KRUG – to su ljudi koji su u srcu doživjeli Isusov poziv na svetost „budite sveti, jer sam ja svet“ i koji obvezu preuzetu  na krštenju žele dublje živjeti i ostvariti vlastitu svetost a time povećati i svetost Crkve.

TEREZIJIN KRUG – to su ljudi koji žele participirati na duhovnosti koju je Bog povjerio sestrama sv. Križa i koji je ne žele zadržati za sebe nego je velikodušno dijeliti s drugima.

TEREZIJIN KRUG – to su sve akcije i pothvati poduzeti da bi drugima bilo lakše živjeti i nositi životne križeve.

TEREZIJIN KRUG – to su ljudi koji pomažu sa zahvalnošću otkriti ono što su već primili i što još uvijek primaju od drugih.

TEREZIJIN KRUG – to nije zatvoreni krug ljudi, iako nosi ime TK, nego je otvoren novim članovima,  spreman prihvatiti nove inicijative, zauzet za dobro i dobrotu unatoč vlastitim slabostima i ograničenjima, zbog kojih možda nekada nije prepoznat pa i prihvaćen.

Kako će se u sljedećem desetljeću razviti i koliko proširiti Terezijin krug, to je uistinu teško predvidjeti. Treba činiti što se može, i malo više,  prema geslu oca Teodozija Florentini, utemeljitelja Družbe milosrdnih sestara sv. Križa: „POTREBA VREMENA VOLJA JE BOŽJA!“  te slijediti put blažene majke M. Terezije, put prema siromasima, koji su uvijek tu i u njima prepoznavati Isusa. Poželjeti im je  ustrajnost na daljnjem putu i u novim pothvatima.

 

Đakovo, 16. ožujka 2011.

  1. M. Estera Radičević