Tko je bila s. Terezija Scherer

Bl. Majka Marija Terezija Scherer  –  je  rođena je  1825. 31. listopada  u poljodjelskoj obitelji u švicarskom mjestu Meggen, kanton Luzern. Živjela je živjela je do 16. lipnja 1888.  Rano je ostala bez oca. Bila je živahna, samostalna i odlučna djevojčica.

Znala je što hoće, a htjela je mnogo. Srce male Katarine otvaralo se cvijeću i suncu, a  njezina bogata osobnost razvila se u sunčano dijete Meggena, kako su je nazivali njezini mještani.Kasnije je,  odrastajući unosila mnogo svjetla u tamu mnogih srdaca i izrasla u veliku ženu kršćanske djelotvorne ljubavi.

Već je u 16. godini  počela raditi u gradskoj bolnici u Luzernu, noseći u sebi želju za redovničkim pozivom. Kao mlada djevojka bila je članica Trećega reda sv. Franje, a po tom je u 19. godini potaknuta Isusovim zovom ljubavi,  prema mladeži, siromasima, starcima i bolesnima stupila u tek osnovanu Družbu Sestara sv. Križa, koju je upravo tada osnivao o. .Teodozije Florentini, švicarski kapucin.  Bila je jedna od prvih pet članica nove Družbe.Nakon položenih prvih zavjeta počela je djelovati kao učiteljica, a zatim nastavila u službi bolesnicima.

Za prvu vrhovnu poglavaricu Kuće Matice u Ingenbohlu izabrana je 1837. godine. Nakon prerane i nagle smrti o. Teodozija Florentini (1865.) s. Terezija je još 23 godine sama neslomivom hrabrošću išla dugom cestom ljubavi, ne bez teškoća, ali odlučna i slobodna od vlastite sebičnosti, spremna na svaki novi izazov. Uz velike osobne žrtve, kao i samoprijegor cijele zajednice spasila je Utemeljiteljevo djelo. Suutemeljiteljica  je Milosrdnih sestara sv. Križa.

Uspješno se hvatala u koštac s gorućim problemima svoga vremena. Sestrama je bila dobra majka i mudra voditeljica, a potrebitima zauzeta pomoćnica. Uvrštena je među najveće žene srednje Europe 19. stoljeća.

Nakon teške i strpljivo podnesene bolesti umrla je na glasu svetosti u Ingenbholu 16. lipnja 1888. godine.

Mjesto molitve i cilj mnogih hodočasnika sve do danas je grob M. M. Terezije na kojem ona i dalje prima i svojim zagovorom kod Boga pomaže potebnicima.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom u Rimu 29. listopada 1995. godine. Od tada je  u  samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova svakoga 16. u mjesecu Hodočasnički dan sa svečanom euharistijom na kojoj sudjeluju brojni hodočasnici iz Đakova i okolice.

Također se od tada njezin blagdan slavi 16. lipnja